Razcufani oblak prek nebesa jedri (Foto Vinko Šebrek)
snočka dežd je bila
tragove ti skrila
a vu moji duši
jecaj još se guši
bol me, kaj razdire, nikaj već ne čudi
rade bi te jopet privinul na grudi
ali tebe vabe vetrovi i tuča
tebe vabi tvoja krvca, preveč vruča
si stiha odišla kak tat skozi kmicu
se to človek razme al’ tôga je na licu
nigdar nisem volel kolodvore, štreke
cugove i fučke, imel sem za tega srce jake meke
snočka dežd je bila
tragove ti skrila
a vu moji duši
jecaj još se guši
gledim skozi oblok kak se jutro vedri
razcufani oblak prek nebesa jedri
morti si na njemu kakti gorska vila
na tren kak da vidim tvoja bela krila
hodi, same hodi deklica ti moja
za senjama svojim kak ftičica koja
f daleke zemle prek sveta preleti
i mora svog môža, krila strganega,
tu ostaveti
Močna popevkica.
To je ljubav–smoći snage pustiti “tog nekog” da ode….
prelijepo i pretužno…