Pregled tisKAJna

Pedesetih godina Fašnika ni bilo. FAŠNIKA NI BILO. NI

(LK: ni črnoga, sajavoga?)

Pričala Magdica iz Gospića da su za maskenbal morali napisati Supu molbu sa  opisom spola, maske i kostima kako bi dobili ulaznice. Grupisanje se dozvolilo samo plesnim parovima.
U našem domu Fašnik i Pepelnica slavljeni su svih crvenih godina. Mama je ispekla četrdeset krafni, s jednako debelim žućkastim fajfom, bjelim kao štaub  šećer, delali su se važni u piramidi na našem Trešnjevačkom stolu.
Za Fašnik su došli na obed kumovi Fuštar. Jelo se kiselo zelje sa suhim rebricama uz krumpir kuhan u slanoj vodi. Tata je od Repuša donesel domaće ki-1 selkasto vino iz Vivodine. Popevalo se do večere. Posle svake runde krafnih,  nova popevka.|

Za večeru smo klopali češnjovke sa hrenom razblaženim sirom i vrhnjom.
– Živio Obrad! Živila kuma Micika!
– Živili Katica i Joža koji su jedini hteli biti vjenčani kumovi kad sam rastepel Micikin brak. Ja mislim da buju hteli biti i krsni kumovi! Živili! Živili!
Ujutro, bunovni tata Joža se brzo brijal dok je mama Katica, da niko ne vidi, začađala ruke.
– Bok, Katica!

– Bok, Joža. Zagrlila je mama tatu, dala pusu i pogladila lice. Bok, Joža. Dojdi sposla ravno doma.
Čudno je gledal tatu puni jutarnji tramvaj. Neki su se smijali a najglasnije Štefica kad je šef Josip ušel u kancelariju.
– Lepo te Katica namaškarala. Svaka joj čast!

Napisal: Ivan PAHERNIK

Zvir:
Hrvatsko slovo, br. 881., 9. ožujka 2012. (papernato izdajne)
www.hrvatsko-slovo.hr

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

GA Tresnjevka – Protuletje se otpira, 03:43