Z pismohrane
(T)JEDEN (KAJKAVSKE KULTURE) KAK NIJEDEN (2)
Vésnik, 02. 09. 2011.
Tribina
Čemu skupovi ako kajkavski nestaje
Bilo bi korisno da se otvori tema o tome zašto se kajkavci, za razliku od drugih, u javnom govoru srame svog jezika umjesto da se ponose svojim materinskim jezikom
Možemo li se nadati da će te teme, teme izumiranja kajkavskog jezika, biti u središtu obrade sljedećeg znanstvenog skupa u Krapini? Lako je govoriti o prošlosti, tu su izvori vrlo bogati. Prioriteti bi nam morali biti: aktualno stanje kajkavskog jezika. Kako očuvati dvojezičnost (kaj-što) i kod mladih naraštaja, gdje god se može i koliko god se može.
Ivo Horvat, Zagreb
Tko je prije 10 godina mogao predvidjeti da će se u okviru Hrvatske udruge »Muži zagorskog srca« u Zaboku s godinama razviti tematski plodni znanstveni skupovi pod nazivom »Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća« što se svake godine, pa i ove, održavaju u Krapini u Tjednu kajkavske kulture. Zasluga je to prim. dr. Rajka Fureša i prof. dr. Alojza Jembriha.
Ovogodišnji je skup bio osobito tematski širok: 23 autora prezentirala su mnoštvo tema – od asketskih djela u kajkavskoj književnosti 18. stoljeća (Mijo Korade) do poslovica i mudrih izreka sutlanskih kajkavskih ikavaca (Jasna Horvat).
Od međimurskih znanstvenika sudjelovalo je njih četvero: Stjepan Hranjec, Đuro Blažeka, Ivan Zvonar i prvi put Emilija Kovač. Od međimurskih tema Alojz Jembrih obradio je kotoripske protokole.
Uza sva priznanja i pohvale koja zaslužuju organizatori znanstvenih skupova u Krapini, čiji su pokrovitelji i Hrvatski sabor i Ministarstvo kulture, čuju se i pitanja o svrsi tih i takvih simpozija u svjetlu činjenice da kajkavski jezik kao komunikacijsko sredstvo nestaje, što je sudbina i ostalih jezičnih idioma. To je, kao što znamo, opći trend, ne samo u nas, nego uopće u svijetu. Čak se u nas pojavljuje i hibridni pidžgin »anglokajkavska špika« (obradio Andrija Lovrić). Kako se tomu suprotstaviti?
Prioritet je aktualno stanje kajkavskog jezika. Tom bi se temom trebali ubrzo pozabaviti organizatori kajkavskih skupova u Krapini, kad se time ne bavi Kajkavsko spravišče kao najpozvanija ustanova. Organizatori široke ankete o tome zašto se već i u obiteljskom govoru napušta kajkavski pa se »razgovara« a ne »spomina«. Koja je negativna uloga u tome javnih medija, osobito radija i televizije? Zašto se u javnim nastupima političkih ljudi, osim iznimno poneki Dalmatinac, ne čuje ni jedna riječ iz kajkavskog narječja? Zašto su reklame samo na standardnom jeziku? Zašto se čak i u HRT-ovim zabavnim programima zapostavlja kajkavska popevka? Napokon, zakaj se i na kajkavskom simpoziju v Krapini retko čuje kajkavska reč (osim citati)?
Posebno bi se mogle obraditi teme o kajkavskom u školama. Što se učenicima predaje, kakav je njihov odnos prema kajkavskom, je li se i koliko njime koriste? To je prilika da se i Učiteljski fakultet u Čakovcu predstavi svojim programima kajkavskog jezika.
Prema mom mišljenju, bilo bi korisno da se otvori tema o tome zašto se kajkavci, za razliku od drugih, u javnom govoru srame svog jezika, umjesto da se ponose svojim materinskim jezikom koji je naš narod u kajkavskim krajevima očuvao od otuđenja.
Možemo li se nadati da će te teme, teme izumiranja kajkavskog jezika, biti u središtu obrade sljedećeg znanstvenog skupa u Krapini? Lako je govoriti o prošlosti, tu su izvori vrlo bogati. Prioriteti bi nam morali biti: aktualno stanje kajkavskog jezika. Kako očuvati dvojezičnost (kaj-što) i kod mladih naraštaja, gdje god se može i koliko god se može.
Zvir:
http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=11DFBE2D-D11D-489A-A8F7-25A426E39679
Turopolski forum gorica
Znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura
(trenutočno 38 listov)
