Najbezveznije, a ujedno i najunosnije i najpoželjnije zanimanje je – političar.

Uvijek se pitam, kako političari vode ljubav?

Političar je spodoba koja vanjštinom sliči čovjeku.

Narod ih izabere i postavi na vlast, a oni ga onda tlače.

Jadni Hrvati. Htjeli su svoju državu, a dobili cirkus.

Na plemenitoj zemlji, političari su drač i korov.

Pseći paraziti su buhe, a ljudski političari.

Političar ne treba ići na zahod, jer sere čitavog dana.

Nekadašnji plemeniti hrvatski Sabor, današnji cirkus.

Čak i vozila iz političke pratnje sliče cirkuskom light showu.

Mediji vrte političare kao da su bogovi, a ne lopovi.

Zašto se u Hrvatskoj ne napravi i posebno groblje za političare,

kao recimo, poput riječkog psećeg groblja.

Idealna država bila bi bez političara.

Termin “visoka politika” je izmišljen da prikrije stvarnu glupost političara.

Političarima je najjače oružje, upravo laž.

Narod mnogo znade, ali malo može. Političari malo znadu, ali puno mogu.

Politički gledano, Hrvatska je ipak samo roba.

Demografsko čudo: Hrvata ima sve manje, a političara sve više.

Postoje ljudi koji žive za Hrvatsku i političari koji žive od Hrvatske.

Dok se političari i generali igraju, vojnici ginu.

Dobar političar osluškuje narod, ali narod uvijek izabere lošeg političara.

Politika je umjetnost igranja igri, kako izigrati narod.

Političar nastupa kao da sve zna, a zna samo ono što mu šapnu.

Toliko za sada, a više se može naći u mojoj knjizi aforizama

“U međuvremenu” gdje ima preko tisuću aforizama.