Nastavek prethodnoga lista

Turopolska forumGorica
Hrvatski kajkavski kolendar ili protuhrvatski kojekajkavski štolendar

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvatski-kajkavski-kolendar-ili-protuhrvatski-kojekajkavski-stolendar/msg29059/#msg29059

Je li “Hrvatski kajkavski kolendar” zadovoljio očekivanja javnosti?

Vésnik 18. séčna 2011 / Tribina

Štokavski u kajkavskom kolendaru

Zar bi se, recimo, u Slavonskom kalendaru mogao pojaviti predgovor na kajkavskom ili čakavskom? Nezamislivo. A štokavski može u kajkavskom kolendaru? Zakaj? Zato kaj kajkavci nemaju samopoštovanje

IVO HORVAT

Pročitao sam gotovo sve tekstove novog Hrvatskog kajkavskog kolendara za 2011. godinu htijući otkriti što je u njemu bolje, a što lošije od lanjskoga kalendara. Ostajem u dvojbi.
Svakako je najbolje štivo ono sa čakovečkog simpozija o liku i golemom kulturnom opusu pokojnog dr. Zvonimira Bartolića. Time je iskazano dužno priznanje Bartoliću kao dugogodišnjem predsjedniku Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu čije djelo ostaje u trajnom sjećanju ne samo Međimuraca, nego i kao poticaj njegovim nastavljačima na širokom polju kulturnog djelovanja u Matici, školstvu, znanosti, književnosti i istraživačkom radu u otkrivanju bogate kajkavske pisane baštine. Budući pisac monografije o cjelokupnom djelovanju Zvonimira Bartolića morat će bar uzgredno spomenuti i njegove političke nastupe u raznim prigodama. Pojedini njegovi istupi nailazili su na čuđenje i stoga na kritiku u javnosti. No, time se ne umanjuje veličina njegova kulturnog djelovanja.

Kad je o kajkavštini riječ, valja – osim kajkavske lirike objavljene u HKK u čemu odskaču prilozi Emilije Kovač, Magdalene Vlah i Petrane Sabolek – istaknuti tri studije: Zdenke Skok, Ivane Martinović i Josipa Jankovića o međimurskoj frazeologiji i kajkavskim poslovicama te o genezi kajkavskog jezika. Janković se iskazao kao ustrajni istraživač kajkavskih izričaja u srednjem i donjem Međimurju.

Što nedostaje? Kaj fali? Začudo nedostaje ono najvažnije od događaja na polju istraživanja kajkavske riječi: registracija izlaska dvaju obimnih kajkavskih rječnika – onog o kajkavskom govoru pomurskih Hrvata i onom o kajkavskom govoru Sv. Đurđa kod Ludbrega. Kakav je to kajkavski kalendar koji to ne bi registrirao i koji ne bi objavio razgovore s autorima, zasigurno primjećuju mnogi HKK-ovi čitatelji. Kaj more biti važneše od toga? Razgovor s dr. Erikom Racz, vrijednom skupljačicom leksičkog blaga pomurskih Hrvata, zacijelo bi zainteresirao mnoge čitatelje. A sprema se i veliki rječnik međimurskih govora. Zašto ne bi o tome pisao i HKK? On u prije svega.

Uopće, ne samo u HKK-u, nedostaje nam pozitivan odnos prema prekomurskoj grani hrvatskih Međimuraca čiji je autohtoni (samonikli) jezik ogranak međimurskog dijalekta. U posljednje vrijeme oživljuju veze između pomurskih Hrvata i žitelja međimurskih naselja s desne strane Mure (Kotoriba, D. Dubrava, Goričan i dr.) pa bi to trebalo njegovati i propagirati. HKK bi mogao prednjačiti u tome i slijediti Bartolićevo zanimanje za tu granu Hrvata u susjednoj Mađarskoj.

Međutim, što čini HKK-ov urednik? Njega, kako se vidi iz Kolendara, više zanimaju pojedini dijelovi Like pa objavljuje »Povijest sela Priboj kod Plitvičkih jezera«. Čast žrtvama Priboja, ali kakvu oni imaju vezu s kajkavskom Hrvatskom, pogotovo s Međimurjem? Isto je s dolinom Usore i s Dobojem u BiH, o čemu urednik objavljuje posebne tekstove (prozu i liriku). Po mom sudu, nešto nije u redu s HKK-ovom programskom orijentacijom ako u njemu nalaze mjesta prilozi tematski daleki od temeljne zadaće kalendara koji, po svom naslovu, tretira teme iz sjeverozapadne kajkavske Hrvatske, pri čemu je kajkavski jezik na prvom mjestu i kao sadržaj i kao izraz. A urednik čak i svoj predgovor Kolendaru objavljuje na štokavskom standardu, što se Bartoliću, dok je uređivao HKK, nije moglo dogoditi; on je bio dosljedan u njegovanju kajkavske riječi.

Zakaj novi urednik ne bi mogel takov biti? Ako je po rođenju štokavac, za 20 godina mogao je u Međimurju naučiti kajkavski. Zar bi se, recimo, u Slavonskom kalendaru mogao pojaviti predgovor na kajkavskom ili čakavskom? Nezamislivo. A štokavski može u kajkavskom kolendaru? Zakaj? Zato kaj kajkavci nemaju samopoštovanje.

Autor je novinar i publicist iz Zagreba

Zvir:
html: http://www.vjesnik.hr/html/2011/01/18/Clanak.asp?r=sta&c=1
pdf: http://www.vjesnik.hr/pdf/2011/01/18/10A10.PDF

ili:
Međimurje, br. 2907 / 2011-01-11
Je li “Hrvatski kajkavski kolendar” zadovoljio očekivanja javnosti?
http://www.medjimurje.hr/clanak/2907/2011-01-11/je-li-hrvatski-kajkavski-kolendar-zadovoljio-ocekivanja-javnosti

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurje, br. 2909 / 2011-01-25

Skribomanski parazitizam

Neshvatljivo je da jedan Horvat može biti toliko ksenofobičan, bojati se ukupne hrvatske nazočnosti u jednom mediju koji osim kajkavskoga s istim pravom nosi i atribut hrvatski. Dakle Hrvatski kajkavski kolendar, a ne samo kajkavski, gospodine Horvat. Upravo zato što je bio svjestan relikata mađaronske svijesti kod nekih svojih sunarodnjaka pokojni je profesor Bartolić uvijek inzistirao na atributima hrvatsko Međimurje i hrvatski kajkavski jezik, pa i u nazivu ovoga glasila, želeći izbjeći podjele i mržnju kojoj smo svjedoci na nogometnim stadionima, a prelijevaju se bjelodano i na stranice tiska.

Autor članka: Ivan Pranjić

Iako s odbojnošću ulazim u polemičku kaljužu s Ivom Horvatom iz Zagreba, zbog mnogih tisuća čitatelja lista Međimurje i Međimurskoga kajkavskoga kolendara dužan sam mu odgovoriti na objede kojima nas već drugi put zasipa. Ničim izazvan, ovaj dokoni gospodin i prije godinu dana, kao i sada, napao je Uredništvo Hrvatskoga kajkavskoga kolendara kako tobože ne objavljuje kajkavske tekstove. Upozorili smo ga da stavi naočale, još jedanput pobroji sve kajkavske stranice i usporedi ih s ranijim godištima našega glasila. Pošto je shvatio da se ne može javnosti u oči lagati ovaj pasionirani djelitelj bukvica jedno vrijeme se primirio, ali nakon novoga broja Kolendara evo njega opet. Kako smo ovaj puta objavili preko osamdeset stranica kajkavskoga teksta, što je jedinstven slučaj u našoj publicistici, na što smo skrenuli pozornost već u Uvodniku, gospodin s podignutim prstom pronalazi nove „nedostatke“. Smeta mu što, osim izvorne kajkavštine u beletrističkom bloku i triju znanstvenih studija o tom fenomenu, nismo pisali o kajkavskim rječnicima dr. Đure Blažeke i njegovih suradnika (Erika Racz idrugi). Slažemo se da dr. Blažeka i njegov rad zavrjeđuju pozornost naše javnosti i upravo smo ga stoga pozvali na suradnju koju je svesrdno prihvatio i u prošlom broju Kolendara (onom koji gospodin Horvat još nije stigao pročitati) objavio petnaest kartica teksta o kajkavskoj jezičnoj problematici. Osim toga, podsjećam „zaboravnog“ gospodina Horvata da je upravo naš Ogranak 2008. godine objavio Blažekinu knjigu Međimurski dijalekt. Zašto, uostalom, gospodin Horvat, umjesto što prigovara, sam nije napisao i poslao kakav tekst o tim rječnicima. Zato što je to ozbiljan posao, a ne puko brbljanje i dijeljenje poslova onima koji ionako previše rade. Zagrebački samozvani arbitar međimuirskih kulturnih prilika ne mora, doduše, znati sve što se na tom planu događa u Insuli Murodravani, ali slučajno sam jedan od rijetkih međimurskih profesora hrvatskoga jezika koji su uključeni u spašavanje kajkavskoga jezičnoga blaga. Već desetak godina, zajedno sa svojim učenicima, sudjelujem u skupljanju i očuvanju već zaboravljenih kajkavskih riječi na čemu nam je i dr. Blažeka zahvalan. Uspjeli smo od potpunog zaborava spasili stotine leksema i frazema koji bi bez tog angažmana ostali u mraku zaborava. Veliku pozornost posvećujem i njegovanju pisane kajkavske riječi u gimnazijskoj populaciji pa je tako moja učenica Ana Ban prošlogodišnja dobitnica Prve nagrade u srednjoškolskoj kategoriji, književnoga natječaja Međimurski motivi, za prozni kajkavski tekst. U svome polemičkom bijesu gospodin arbitar namjerio se na sasvim krivoga čovjeka.

Što nam još zamjera dignuti prst iz Zagreba? U svojoj ljutitoj epistoli ovaj kolumnist rubrike Glas javnosti protestira: Uopće, ne samo u HKK, nedostaje nam pozitivan odnos prema prekomurskoj grani hrvatskih Međimuraca, čiji je autohtoni (samonikli) jezik ogranak međimurskog dijalekta.

Gospodine Horvat!!! Ovo je da čovjek svisne od jada. Upravo broj koji kritizirate donosi na 458., 459. i 460. stranici tekst Davora Dolenčića Hrvatsko kulturno društvo Pomurje – Lendava. Tu su i dvije fotografije Tamburaške i folklorne sekcije HKD Pomurje, te fotografija prostorija Hrvatskoga doma u Lendavi na čijem sam svečanom otvorenju i sam, zajedno s članovima Predsjedništva našega Ogranka, sudjelovao. U novinama Glas Hrvatskog društva Pomurje, ako uopće znate da postoje, u broju 6. iz 2009. možete naći tekst i fotografiju s predstavljanja knjige kajkavskih dramskih tekstova Sedam glavnih, Vladimira Mesarića, na kojoj sudjelujem u Lendavi upravo na poziv HKD Pomurje. To nisu jedini moji susreti s pomurskim Hrvatima. S izaslanstvom našega Ogranka predao sam njihovoj novoosnovanoj knjižnici primjerke svih naših nakladničkih projekata. S profesorom Hranjecom pozvan sam u Uredništvo multikulturne revije Lindua koja je trojezični međunacionalni projekt sa sjedištem u Lendavi. Ne morate gospodine Horvat, dakako, biti upućeni u sve segmente moje angažiranosti, ali Vas prosim kada pišete o Hrvatskom kajkavskom kolendaru, da ga makar pažljivo prolistate jer na čitanje Vas je iluzorno nagovarati. U protivnom, stalno će Vam se događati, kao i do sada, da obmanjujete čitateljstvo lista Međimurje čije Uredništvo Vam benevolentno objavljuje pisma već puna dva desetljeća. Imam za Vas u tom smislu jedan koristan savjet. Na kraju svakog našeg godišnjaka tiskamo jednu zanimljivu rubriku pod naslovom Kazalo. Savjetujem Vam, pošto ima svega nekoliko stranica, da barem nju pažljivo pročitate pa se ubuduće između Vas i čitatelja ovoga lista neće događati toliki tragikomični nesporazumi, a ja ću imati više vremena za bavljenje kajkavskim tekstovima, umjesto Vašim štokavskim.

Čime smo još naljutili ovoga budnog i sveprisutnog pravednika? Srdit je što dajemo prostora i temama izvan kajkavskoga govornog područja. Bijesan je što osim suradnika iz sjeverozapadne Hrvatske donosimo tekstove od Osijeka do Siska, od čakovca do Visa. Poseban problem mu je izvandomovinska Hrvatska: Međutim što čini urednik HKK? Njega, kako se vidi iz Kolendara, više zanimaju pojedini dijelovi Like… Isto je s dolinom Usore i s Dobojem u BiH, o čemu urednik objavljuje posebne tekstove (prozu i liriku). Neshvatljivo je da jedan Horvat može biti toliko ksenofobičan, bojati se ukupne hrvatske nazočnosti u jednom mediju koji osim kajkavskoga s istim pravom nosi i atribut hrvatski. Dakle Hrvatski kajkavski kolendar, a ne samo kajkavski, gospodine Horvat. Upravo zato što je bio svjestan relikata mađaronske svijesti kod nekih svojih sunarodnjaka pokojni je profesor Bartolić uvijek inzistirao na atributima hrvatsko Međimurje i hrvatski kajkavski jezik, pa i u nazivu ovoga glasila, želeći izbjeći podjele i mržnju kojoj smo svjedoci na nogometnim stadionima, a prelijevaju se bjelodano i na stranice tiska. U Kolendaru imamo rubriku Hrvati izvan Lijepe Naše u kojoj smo objavili tekstove pomurskih, čikaških i Hrvata iz Usore, ali prolistate li makar letimično brojeve koje je uređivao prof. Bartolić u svakome ćete naći slične tekstove od Australije preko Kanade i SAD-a do BiH. Usora, Žepče i Lašvanska dolina jedine su preživjele hrvatske enklave u Bosni, nakon posljednjega rata, i jedino se još tamo govori i piše hrvatskim jezikom. Nikakva ksenofobična skribomanija neće nas spriječiti u podršci toj kulturi i tome jeziku. Kako nešto bolje poznajem Usoru to sam njezinim piscima dao malo prostora. Podrška zemlji i kulturi u kojoj je donedavno živjelo osamsto tisuća Hrvata, neće izostati ni ubuduće. Vi licemjerno hvalite u uvodu svoga pisma profesora Bartolića, ali dok je bio živ i dok su ga javno blatili niste mu uputili niti jedan redak podrške u svojim brojnim napisima. To su onda činili prijatelji iz Matice hrvatske zajedno sa mnom, a on danas brani mene svojom ostavštinom na koju se mogu pozivati.

Što još smeta ovom Horvatu kojeg ugrožavaju Hrvati izvan Lijepe Naše? Smeta mu što Uvodnik pišem standardnim hrvatskim, a ne kajkavskim jezikom. Standardni hrvatski jezik zajednička je kulturna stečevina svih Hrvata, a on im je i politička poveznica čiju standardizaciju su započeli isusovci u vrijeme protureformacije. Već su mu tada položeni kameni temeljci; od gramatike preko rječnika do cjelovitog prijevoda Biblije. Proces njegove afirmacije bio je dug i bolan, ali je dovršen i osamostaljenjem Hrvatske konačno je postao slobodnim izrazom nacionalnog kulturnog identiteta. Nositelj sam diplome profesora hrvatskoga jezika Filozofskog fakulteta Zagrebačkog sveučilišta. Mislim, govorim i pišem tim jezikom, a ne nekim idiomom, kolikogod se nikada nisam, niti ću se odricati svoga podrijetla, naprotiv. To je jezik kojim se najbolje izražavam i njime ću pisati dok sam živ. Ako mi i u jednom mediju u Hrvatskoj ikada bude zabranjeno služiti se njime taj medij smatrat ću nehrvatskim. Gospodin Horvat ovako mudruje: Zar bi se recimo u „Slavonskom kalendaru“ mogao pojaviti predgovor na kajkavskom ili čakavskom? Nezamislivo. A štokavski može u kajkavskom kolendaru? Zakaj? Zato kaj kajkavci nemaju samopoštuvanje. Ovako površno izjednačavanje narječja i standardnoga jezika svojstveno je samo jezikoslovnim diletantima. Da sam Uvodnik napisao nekim bosanskim idiomom to bi onda bilo nezamislivo, neukusno, pa čak i uvredljivo za naše čitateljstvo, ali nikada neću moći drugačije, osim kao podvalu, razumjeti tezu da je nedostatak samopoštovanja kod kajkavaca čitanje standardnoga hrvatskog teksta. To onda znači da Horvatovi kajkavci boluju od nedostatka samopoštovanja dok slušaju nastavu, gledaju televiziju i čitaju enciklopedije na standardnom jeziku. To onda znači da i sam Horvat nema „samopoštuvanja“ dok piše ovo pismo jer i ono je, izuzev nekoliko sintagma, napisano standardom. To onda znači da je i svih pet njegovih tekstova koje je objavio u Kolendaru pisano bez „samnopoštuvanja“ jer svi su oni, bez izuzetka, pisani standardom.

Ono što nikako sebi nisam htio dopustiti to je ulagivačko pisanje kajkavskoga uvodnika koji bi zvučao poput govora robota, poput Horvatovih kajkavskih rečenica. Ne želim pisati standardnom sintaksom, a kajkavskim leksikom. Na svu sreću u Hrvatskoj još ima onih pisaca koji nisu, poput Horvata, izgubili vitalnu vezu s kajkavštinom. Sve koje osobno poznajem pozvao sam na suradnju u Kolendar, a pozivam ih i ovim putem. Kada ćemo imati dovoljno estetski vrijednoga kajkavskoga teksta za 250 stranica Hrvatskoga kajkavskoga kolendara misija će mi biti ispunjena, ali i tada ću pisati uvodnike na standardnome hrvatskome književnom jeziku upravo iz poštovanja prema kajkavštini. Tome ambicioznom cilju ove godine smo se znatnije približili nego prošle i to je ono što razne Horvate brine. Jedan dotepenec, rođeni štokavac, napravit će najbolji Kajkavski kolendar u njegovoj povijesti. Idemo mu skinuti glavu dok to svima ne postane jasno. Jeste li se ikada zapitali kako to da me je Predsjedništvo Ogranka Matice hrvatske Čakovec izabralo za glavnoga urednika svoga najvažnijeg projekta. Pa valjda zato što nakon smrti profesora Bartolića za taj posao u Ogranku nije bilo kvalificiranijeg čovjeka. Pa valjda zato što sam kao mentor, redaktor i lektor sudjelovao u objavljivanju petnaestak knjiga svojih učenika od kojih su neki danas već značajni hrvatski pisci. Pa valjda zato što me najbolji međimurski kajkavski pisci zovu da sudjelujem u promocijama njihovih knjiga i da im pišem predgovore. Ti ljudi nisu ksenofobični, nego znaju razlikovati ukus od neukusa, umijeće od neznanja i ljubav od mržnje.

Zvir:
http://www.medjimurje.hr/clanak/2909/2011-01-25/skribomanski-parazitizam

 
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Međimurje, br. 2912, 15. Veljača 2011

Em dêjtê najte!

Autor članka: S. Hranjec

Dràgi moj Gorčenec, em dêjtê najte! Najrajši bi, na priliku, z Vami vu našem sêli, na Vaš imendan posljušav kak nam bandisti ili pak naši HKUD-ovci igrajó ili popevajó «Na Ivanje v Gorčeni proščenje», ali kak precednik čakovečke Matice horvacke móram rêči šteru réč potli Vašega pisma vu zadnjem «Međimurju». Nikak zàto kaj bi vas «etiketirav» ili pak bràniv mêga urednika – ozbiljni ste ljudi i povedali ste jen drugomu kaj i kak več jeste. Jà imam nakanu objasniti neštere stvàri štere se vlečeju z broja v broj a mislim da se krivo ili napól krivo tolmačijò.

1.Naš godišnjak zove se «Hrvatski kajkavski kolendar». To znamenuje da je i kajkavski (prazaprav: horvacki) i hrvatski, daklem, da ima i naše, domàče teme ali i širje, z cele zemlje. E, vêzda, segurno je da se moči spominati kuljko je čega več ili menje. O tem smo se na Precedništvu Ogranka spominjali i dogovorili, med drugem, da budu od vezda književne stranice SAMO kajkavske.

2. O našim Horvatima s préka (pomurskim Horvatima) trebalo bi, a to i kànimo, čudaj več od jenoga spominka z profesorjicom Erikom Rac, mojom pajdašicom. I to ne samo Matica: to Vam néje poznàto, ali od ovoga leta presmotra «Međimurske popevke» se bode priredila i pri njima, z njivim popevàčima (najvekša fala za to ide našem novinarju Francu Preložnjaku; jà pak sam precednik stručnoga povjerenstva). Ali, ak je več o tomu reč, rekev bi Vam ovo: prešev sam celi té kraj, od Kerestura (prafzapraf: Murskih Križevci) do Sumartona (prazapraf: Svetoga Martina) i morem, na našu veljku žalost reči da je njihov kaj (oni ga zoveju: horvacki) na vumoru! To zgledi v jenoj familiji ovak: pokojni japa Štef govorili só trdo po domàčem («veto», «prle», «kepenjek»…), njihov sin, a moj pajdàš Feri mi znà vu govoru rêči – Štef, kak se ono veli, njegov sinek veli(na mađerskom) da nekaj razme a za njegvu decu je to potpunoma stràni govor. Naravski, si móramo ( ne samo Matica ili «Kolendar») pomoči delati kaj se bar nekaj očuvle, makar samo zbog radi naše mirne savjesti.

Ja vas kao predsjednik Matice iskreno pozivam na nastavak suradnje. Ne ovakve; naš kratak život trebamo drukčije iskoristiti i sadržajnije osmisliti.

Prof. dr. sc.
Stjepan Hranjec,
predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Nastavek na sledečomu listu