Ljudeki – prvi pravi kajkavski roman v hrvatske kniževnosti
Željko Funda
Ljudeki : kajkavski roman
Varaždin, vlast. nakl., 2004 . – 535 str. ; 25 cm, tvrdi uvez
(str. 508-533: Kajkavsko-štokavski rečovnik)
naklada: 200 primjeraka, MPC: 200,00 kn
Tisak i uvez: Nakladnička kuća “Tonimir”, Varaždinske Toplice
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Komentar Ive Horvata, Vjesnik 05. 03.2005.
»Horvati su svoj jezik razpeli i vmoriti ga hočeju«
Ono što nije uspjelo Gjalskom – a Krleža mu je zamjerio što jedan od svojih poznatih romana nije napisao na kajkavskom – uspjelo je Željku Fundi, profesoru varaždinske gimnazije. On je pokraj 2004. objavio kajkavski roman »Ljudeki«. Riječ je o prvom pravom kajkavskom romanu u hrvatskoj književnosti
Godinama obuzet afirmacijom kajkavštine kao književnog jezika, i sam rođeni kajkavac, profesor varaždinske gimnazije Željko Funda ustrajno, kao nitko od pregalaca na istom poslu, pokušava i uspijeva tu svoju ljubav ožvotvoriti književnim djelima, pa je po tome poznat i kao lirik i kao prozaik, a posebno kao prevodilac na kajkavski Shakespeareovih soneta, a potkraj 2004. objavio je i prvi kajkavski roman »Ljudeki«, u vlastitoj nakladi na 530 stranica. Kako kaže, trinaest je godina radio na tom romanu.
Riječ je o prvom pravom kajkavskom romanu u hrvatskoj književnosti, kako ističu neki kritičari, ali književne rubrike naših središnjih listova i elektroničkih medija još se nisu udostojili to priznati, čak ni riječi spomenuti. Nisu se udostojili zabilježiti predstavljanje toga kajkavskoga djela 17. veljače u Zagrebu (u knjižnici Medveščak). A to je bila prigoda da se posluša književno-povijesna valorizacija Fundina romana prof. Zvonka Kovača i čuje izvrsna interpretacija pojedinih izvadaka poznatoga varaždinskoga glumca Tomislava Lipljina.
Zahtjevna i neobična knjiga
Lipljin je pokazao sve bogatstvo Fundina kajkavskog leksika i zvonkost deset kajkavskih vokala. Tko to nije čuo, a sam nije kajkavac, teško će moći shvatiti i oćutjeti što se sve krije u tom djelu, koje vrijednošću prelazi kajkavske okvire i obogaćuje ukupnu hrvatsku književnost.
To je za čitatelje zahtjevna knjiga. Neobična je sadržajem: ima 53 poglavlja i 53 lika, od kojih je 31 stvaran (od Ignaca Kristijanovića, Bombellesa, Jagića, Ožegovića, Raškajeve do Zvonka Milikovića). Žanrovski je različita: od brojnih epistola i deklaracija do lirskih priča i biblijskih tužaljki, od fragmenata predočenih metodom književnog realizma do onih naturalističkih.
Svako poglavlje novi diskurs. Kronika jednog stoljeća žvota u Hrvatskoj do svršetka Prvoga svjetskoga rata. Nije poput Krležnih »Zastava«, ali je u više segmenata na tragu toga nepremašenoga proznoga djela hrvatske književnosti. Kajkavski jezik, njegova sudbina od kobne odluke iliraca da ga se odreknu do naših dana, temeljna je preokupacija brojnih Fundinih likova.
Poticajan je Fundin motiv Krležina ocjena da su ilirci svoj jezik bacili kroz prozor. Fundin lik Korležna (Krleža) to ovako veli: »Horvati su svoj jezik razpeli i vmoriti ga hočeju… Jezik je Bog, Horvati neverni! Jedino jezik materinski lestor nam dan, jedino jedincato on doseže do konca i pričetka sveta… Horvati, povernite se v svoju reč, tam gde jeste!«
Svjedoči o silnom bogatstvu kajkavskog jezika
Prigovaraju Fundi zbog toga što se u romanu koristi starim kajkavskim jezikom od Belostenca do jezika Krležnih »Balada«. Jest, taj jezik, izvučen iz starine, može otežati čitanje, pogotovo štokavcima. A tu je i mnoštvo novostvorenih Fundinih riječi (u rječniku on ih navodi više od tristo).
Ali upravo takvim leksikom Funda svjedoči o silnom bogatstvu kajkavskog jezika, koji je u stanju izraziti svako ljudsko čuvstvo i opisati svaku žvotnu situaciju: u grofovskom dvoru i u sirotinjskoj potleušici, u veselju i u tuzi, u samoći i u društvu, u miru i u ratu.
U Lipljinovoj interpretaciji to se potvrdilo kao dojmljiv dožvljaj. Stoga se možemo nadati da će se naći kazališni ili televizijski redatelj koji će Fundin kajkavski roman »Ljudeki« prikazati u nizu prizora. Bilo bi to otkriće za mnoštvo gledatelja i radost za kajkavce.
Ono što nije uspjelo Gjalskom – a Krleža mu je zamjerio što jedan od svojih poznatih romana nije napisao na kajkavskom – uspjelo je Željku Fundi. Tako će Fundino ime i po tome ući u povijest hrvatske kajkavske književnosti.
Ivo Horvat, novinar i publicist iz Zagreba.
(Negdašni) zvir:
http://www.vjesnik.hr/Pdf/2005%5C03%5C05%5C12A12.PDF
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
U Gradskoj knjižnici Samobor predstavljene dvije knjige Željka Funde
Ljudeki i Mala kajkavska gramatika
http://www.samoborskiglasnik.net/kult.asp?datum=20050310&tempg=2005
Nastavek sledi.
