Vjesnik, 16. siječnja 2001.
Ivo Horvat
Dragi naš kaj (7)
»Denes vnogi narodi, kojih je jezik imel takvu sudbinu kak i horvatski, obnavljaju svoj jezik«
Jedan od rijetkih autora koji se javlja svojim osebujnim stilom na kajkavskom i onda kad piše publicističke radove povijesnog i sličnog karaktera je dr. Zvonimir Bartolić, predsjednik Matice hrvatske Čakovec – inače poznat kao jedan od najplodnijih istraživača kajkavske književne i ine baštine te kao književni kritičar suvremenih literarnih ostvarenja, posebice kajkavskih autora – javio se sada u godišnjaku »Panonska ljetna knjiga« u izdanju Panonskog instituta u Göttenbachu u Austriji. Objavljena su mu dva teksta: na kajkavskom »Kaj reči na kraju druge jezeroletnice« i na standardu »Zapis o deset velikih ljeta«.
U prvom tekstu, kajkavskom, koji počinje riječima »Jezera se spunila, jezera ali – ali«, Bartolić posebno ističe važnost njegovanja kajkavskog jezika pa kaže: »Mi kajkavski Horvati, iz negdašnjih ostanjkov svete nam Horvatske zemlje složili smo se da nam štokavsko izvustje bude skupno izvustje za celi narod horvatski. Ali mi kajkavski Horvati nigdar nismo rekli kaj nam Karadžić bude krojil jezikoslovnu budućnost. Vezda dok imamo samostalnu Horvatsku Državu potrebno je nekoje, i one najvekše, pogreške ispraviti. Stari horvatski kajkavski jezik (kak i horvatski čakavski) velika je i prebogata zakladnica slovničkoga, rečničkoga blaga. Denes vnogi narodi, kojih je jezik imel takvu sudbinu kak i horvatski, obnavljaju svoj jezik. To delaju Velšani, Škoti, Katalonci, Bretonci, tulikajše i Hebreji (Židovi), kak i drugi. To moramo napraviti i mi Horvati. kajti je jezik najvekša zakladnica povesti blaga i mudrosti vsakoga naroda. Moramo mahomice reči da se, gda se o tomu govori, ne misli na nikakov separatizem, nego na novu politiku daljnjega izgrađivanja horvatskoga književnoga jezika. Rečenička zakladnica horvatskoga kajkavskoga i horvatskoga čakavskoga jezika mora biti prevzeta v horvatski književni jezik«.
Zvonimir Bartolić poznat je i kao glavni urednik Hrvatskog kajkavskog kolendara. Tako i Kolendara za 2001. godinu koji je izišao u Čakovcu u nakladi od 3000 primjeraka, a već za mjesec dana prodano ih je 2500, što je rekord za naše prilike. U prigodnom predgovoru Bartolić piše »kaj za Horvate znamenuje 2001.«. Ističe program Matice hrvatske: »Zalagati se za napredek horvatske kulture i čuvati ono kaj je do vezda stvorjeno… Na sakom koraku to se vidi vu celi Horvatski a posebno v Međimorju koje je na području kulture zaslugom Matice horvatske Čakovec napravilo takav napredek kakav nigdar vu povesti nije Međimorje napravilo«.
Navedene Bartolićeve prosudbe, izrečene na kajkavskom, ne spominjemo samo zbog njihova značenja, nego u prvom redu zbog jezika i stila kojim su izražene. Bartolić je još od svojih prvih tekstova pronašao i usavršio svoj stil, u funkciji izražavanja na kajkavskom jeziku, sadržaja kojima se inače bave publicisti i novinari. Pa se pitamo: zar se takvim ili sličnim funkcionalnim stilom na kajkavskom jeziku ne bi mogli redovno pisati uvodnici, komentari, prikazi, feljtoni u svim tjednicima i časopisima na kajkavskom području gdje je, kao što je poznato, kajkavština materinski jezik više od 600.000 ljudi? Onima u Čakovcu, Varaždinu, Koprivnici, Krapini i drugdje. Potrebno bi bilo samo početi. Najprije jednim tekstom pa nastaviti još kojim.
Ovo je poziv u prvom redu književnicima koji su inače poznati po svojim djelima na kajkavštini. Tako bi oni pomogli novinarima u svojim užim sredinama da se i sami prihvate pisati na kajkavskom jeziku. Prvi početci svjedoče o tome da je to moguće, pa ćemo za koju godinu u nekim tjednicima (listovima) moći pročitati 3-4 članka na kajkavskom po uzoru na novinare u »Primorskom Novom listu« gdje se redovno objavljuju članci na čakavštini.
Autor je novinar i publicist iz Zagreba.
Zvir (pre neg su Vesnik i domena mu fundani)
