Zvonareve istraživanje kajkavske usmene književnesti razvija sviest o tem kak gljiboke seže korenje hrvatskega književnega jezika, pokazuje kak je narodne govorenje prerasle f književni jezik i kuliku štetu za nacionalne osveščenje donaša nepriznavanje kajkafskega korenja v hrvatskem književnem standardu.
* * * * *
Varaždinske vesti, br. 3642, 21.10. 2014.
Piše prof. Barica Pahič
KAJ je naše pitanje i naš odgovor
Gljibuoke je kajkafske korenje
Zvonareve istraživanje kajkavske usmene književnesti razvija sviest o tem kak gljiboke seže korenje hrvatskega književnega jezika, pokazuje kak je narodne govorenje prerasle f književni jezik i kuliku štetu za nacionalne osveščenje donaša nepriznavanje kajkafskega korenja v hrvatskem književnem standardu.
Da je korenje kajkafščine gljibuoke, prie sega v narodnem govorenju, ali i v pisane književnesti z njega zišle, duobili sme još jenu potvrdu. Rieč je o knjigi „Pregled povijesti kajkavske narodne usmene književnosti“ mr. sc. Ivana Zvonara štera je v Gradske knjižnice „Metel Ožegović“ bila predstavljena 15. Listopada ovega, 2014. leta, v okviru Mjeseca hrvatske knjige, kaj je f pozdravnem govoru naglasil ravnatelj Knjižnice gosp. Mario Šoštarić.
Suorganizator predstavljanja bila je i Hrvatska udruga „Muži zagorskog srca“. Knjigu su predstavljali dr. sc. Rajko Fureš, predsjednik Udruge „Hrvatskog zmaja“ i suorganizator Znanstvenog skupa o kajkavštini f Krapine i dr. sc. Joža Skok, česti varaždinski gost, književni povjesničar, kritičar i esejist. Vođenjem svečanosti predstavljanja Zvonareve knjige, pridružila se i prof. Ivanka Kunić, poznata varaždinska pesnikinja. Ona je odlično interpretierala stare popiefke. Dr. Fureš je največ govoril o Krapinskom skupu i nastojanjem kajkavskih intelektualcev da se sprieči othitavanje kajkafščine štere je zapričete z uvođenjem jedinstvenega književnega jezika i da se kajkafščina njeguje i v narodnem govorenju i f pisanju i tak sprieči njene propadanje. Krapinskem znanstvenem skupu je, med vnogimi drugimi, stalni suradnik i mr. Ivan Zvonar. Član je i VKD-a.
O Zvonarevi „Povijesti…“ opširne je i nadahnute govoril dr. Skok naglašavajuč da je to same pervi diel dugelietnega autorevega istraživanja kajkafske narodne usmene književnesti, da se Zvonar vu nje skažuje kak vrsni znanstvenik, istraživač i književni povjesničar i da je knjiga po svoje znanstvene vriednesti jednaka drugimi tematski srodnimi knjigami, a po vnuegimi elementi jih i nadmašuje. Naglasil je i Zvonarovu zaslugu da znanstvene dokaže da pesme iz „Prekomurske pesmarice“ niesu diel slovenske, neg hrvatske književnesti, a da je Vuk Karadžić pune hervatskih popiefki prekrojil na štokavštinu i ubrojil f serpsku književnest. Pokazal je i kak su Hervati prepevavali pesme drugih narodov i tak se povezivali v isti europski kulturni krug. Preobernute na kajkafščinu, postale su kajkafske narodne, ali jim on nieje zanijekal strani izvornik. Zvonareve istraživanje kajkavske usmene književnesti razvija sviest o tem kak gljiboke seže korenje hrvatskega književnega jezika, pokazuje kak je narodne govorenje prerasle f književni jezik i kuliku štetu za nacionalne osveščenje donaša nepriznavanje kajkafskega korenja v hrvatskem književnem standardu.
Zvir:
Str. 23. sim
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3642.pdf
Aktuelni broj VV:
http://varazdinske-vijesti.hr/online/Main.php?MagID=1&MagNo=1
Izišla knjiga “Pregled povijesti kajkavske usmene književnosti (I. dio)”
http://www.hkv.hr/kultura/vijesti-kultura/18345-izisla-prva-knjiga-biblioteke-povijest-hrvatske-kajkavske-knjizevnosti.html
KU „Sobočanci” Mala Subotica : Mura, Mura; globoka si voda ti, 02:37
