Meksiko, trd si ko …
(Mek-si-ko …)
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Vesti Ogranka “Selačka sloge” Buševec
25.07.-07.08.’13. Gostuvajne OSS-a v Meksiku
18. FESTIVAL ZACATECAS FOLCLOR INTERNACIONAL GUSTAVO VAQUERA CONTRERAS
18. mednarodni folklorni festival Gustavo Vaquera Contreras (“Gustav Kraveski (B)regionalni”) v Zacatecasu (“mestu naroda pašnakov”)
Na festivalu je sudelovalo 40 folklorne skupin z 17 zemli
Sudeluvajnem na mednarodnomu folklornom festivalu v Meksiku – Zacatecas člani OSS Buševec nastojali su mnogem sudionikem festivala i domačinem donesti i prezentirati duv (duh) vlastitoga naroda i negovoga kulturnoga nasleđa. Hrvatska folklorna tradicija priznata je v svetskemi razmeri i prepoznata kak jena od najraznovrsneše, najlepše i vumetnički najvredneše, pa ne ni čudo da su nastupi OSS-a Buševec na festivalu v Mexicu bili pravi mamec i oblizeki za publiku.
Si nastupi i događajna su deti na kipec (prek 2000 službene slik) i snimani (8h snimlenoga materijala)
Popratne slike morete si pogledeti klikom na slikicu levo od naslova članka na Ogrankove Internet stranice www.oss-busevec.hr
Ogranek „Selačke sloge“ Buševec priprave za festival v Meksiku – Zacatecas počel je koncom leta 2012., gda su početi pregovori z nacionalnum sekcijum CIOFF-a Meksiko. OSS Buševec dugoletni je član hrvatske sekcije CIOFF-a, i na predlog tajnika hrvatske nacionalne folklorne sekcije gospona Jantona (Ante) Cukrova odlučili smo realizirati ov projekt. Letos smo zebrani zmed 74 članic hrvatske sekcije C.I.O.F.F.-a, da zastupamo Hrvatsku na Mednarodnom folklornomu festivalu v Zacatecasu u Meksiku.
Hrvatska ima fest(ivalski) dobre odnose z meksikajnskum sekcijum CIOFF-a, kajti po nijovomu mišlejnu sudeluvajne hrvatske grupe garantera visoku disciplinu i organizeranost, ke je i letos potrdil OSS Buševec. Službenu pozivnicu za sudeluvajne na festivalu dobili smo od gospona (prez)imena Marco Vinicio Flores Chavez, (Marko Vinko Cvetnič Klučec) Ministra za obrazovajne i kulturu. Festival je trajal od 27.07.-04.08.leta 2013. v Zacatecasu i obližnemi gradi. Na festivalu su sudelovale sledeče zemle: Brazil, Kanadski Filipini, Kanada-Quebec, Kolumbija, Južna Koreja, Hrvatska, El Salvador, Estonija, Italija, Pais Vasco, Panama, Paragvaj, (Turo)Polska, Rumujnska, Rusija, Švicarska (trebala je biti i Indija, ali nesu došli). Od nacionalne držav Meksika sudeluvale su savezne države Coahuila, Colima, Guerrero, Hidalgo, Jalisco, Nuevo Leon, Oaxaca, Tlaxcala, Yucatan, Veracruz. Od lokalne gradov savezne države Zacatecas sudeluvale su grupe z Jereza, Nochistlan, Pinosa, Zacatecasa (4 grupe). Na festivalu je sudelovalo vukupno 40 folklorne skupin.
Glavne odrednice projekta mednarodne kulturne suradne bile su: – očuvajne i vunapređejne kulturnoga identiteta i kulturne baščine Turopola, Zagrebečke županije i Hrvatske – promicajne tradicijske kulture Hrvatske med drugemi narodi – razvijajne osečaja spoštovajna spram vlastitoga tradicijskoga nasleđa – istraživajne, študerajne i neguvajne zvirne običajov, nošni, tancov i pesmi poradi stvarajna kompletneše etnološko-etnografske slike Hrvatske ter prikaz istoga drugem nacijam – prezentacije postoječoga fundusa instrumenatov i narodne nošni Ogranka Selačke sloge Buševec – jačajne medkulturne razmene i prekmejne (prekgranične) suradne.
Opis projekta: 34 članov OSS Buševec je krenulo na najvekšu i najdalšu turneju do sad, 25. jakopovščaka (srpna) leta 2013. Krenuli smo z Buševca busom do Verone. V Veroni nam se pridružil i tajnik CIOFF Hrvatske sekcije gospon Janton (Ante) Cukrov. Potom smo avijonom leteli najpre na relacije Verona – Pariz. Z Pariza smo avijonom Air France-a stigli na erodrom (letališče) Ciudad de Mexico „Benito Juarez“ (“Blaž Svinar”). Sleteli smo oko 18.00 vur 25.07.2013. po lokalnomu vremenu. Let od Pariza do Mexica trajal je 11 vur (vremenska razlika znaša 7 vur). Po dolasku na erodrom v Mexico otpravili smo se prema izlazu z erodroma de nas je dočekala naša pelatelica („vodička”) Rosio (Rosa). Bil je to srdačen doček. Krenuli smo udobnem busom do Zacatecasa teri je vudalen oko 700 km od Mexico City-a.
Država Zacatecas – dobila je ime po Indijancem Zacateco – jena je od 31 savezne države Meksika, smeščena v središnomu talu zemle. Država se prestira na 75.416 km2, vu-jne živi 1.380.633 stanovnikov (2009), glavni grad je istoimeni Zacatecas teri ima oko 130.000 stanovnikov. Savezna država Zacatecas znana je po svem bogatem zaliham srebra, kolonijalne arhitekture i važnosti teru je imala v doba meksičke revolucije l. 1810. Grad Zacatecas je glavni i najvekši grad dražave Zacatecas. Nalazi se v središču Meksika, a ime je dobil po Astečkom nazivu naroda Zacateco, čije ime znači “narod pašnakov”. Grad Zacatecas su osnovali Špajnolci leta 1546. kak rudarsko nasele, če-prav za-prav je i pre toga sim kopano srebro i druge dragocene rude. Zaradi bogatstva rudnika, grad je fletno postal jen od pelajuče gradov “Nove Špajnolske” i veliki obskrblivač srebrom Špajnolske krune. Grad je vpisan na UNESCO-v popis mest svetske baščine v Amerikam leta 1993. kak “prekrasni špajnolski kolonijalni grad na strmem liticam vuske doline v teromu se europska barokna arhitektura združila z domorodskem dekorativnem elementem teri su posebno vuočlivi na fasadem verske, ali i svetovne zgrad”.
(Nastavek na ŠTAndardu)
U Zacatecas smo doputovali ujutro 26.07.2013. godine oko 5 sati. Stigli smo ispred Hotela Baruk, poznatog turističkog odmorišta sa 5 zvjezdica u kojem smo bili smješteni za vrijeme boravka u Mexicu. Rasporedili smo se u četverokrevetne sobe i krenuli u istraživanje hotela. Prvi dan je bio predviđen za odmor nakon napornog puta, pa nam je dobro došlo malo relaksacije i kupanja u hotelskom bazenu, a za one u boljoj formi bila je na raspolaganju i teretana. Put je bio jako naporan, a dodatno se trebalo prilagoditi na klimatske uvjete i nadmorsku visinu koja se u prosjeku kreće oko 2100 m.
27.srpnja 2013. Jutarnji sati su protekli u relaksaciji, a navečer je u Teatru Ramon Lopez Velarde održano primanje za sve učesnike festivala (naravno svi u nošnjama) na kojem su nazočili predsjednik CIOFF-a Mexica gosp. Mr. Arturo H. Cueto Juárez , prof. Baudelio Guerrero Briano – glavni kordinator festivala, prof. Jose Luis Santyo Gonzalez, kordinator administracije, prof. Efrain Bustamante Flores, kordinator programa i gosp. Marco Vinicio Flores Chavez, ministar prosvjete i kulture. Prije početka primanja naši tamburaši su napravili pravi štimung i feštu izvodeći pjesmu Ai Seci Pego koju je pjevala cijela dvorana. Prilikom susreta svim sudionicima festivala uručeni su prigodni darovi i zaželjena dobrodošlica prilikom predstavljanja svake grupe sa jednominutnim prolaskom preko pozornice. Presvukli smo se u autobusu nakon čega su nas odvezli u centar na njihovu “Uličnu Fiestu”. Fiesta se sastoji od sviranja “marijačija” koji predvode kolonu ljudi koja za njima po ulicama pjeva i pleše. Sve to prati magarac koji sa sobom nosi tekilu (meskal u Zacatecasu), svaki učesnik dobije mali vrč oko vrata u koji mu se toči tekila. Nakon nekog vremena svi smo se sakupili na jednom trgu i zajedno pjevali i plesali. Tu je organizirana i večera na otvorenom. Organizatori festivala mislili su na sve sitnice, ni u jednom trenutku grupa nije bila sama, imali smo policijsku pratnju, 24 satni nadzor osobnog čuvara grupe, vlastiti autobus i vozača, te vodiča grupe kao i potrebnu medicinsku zaštitu.
28. srpnja 2013. U jutarnjim satima (9,00h) predsjednik KUD-a i Irena odradili su službeni prijem na kojem se razradio svaki detalj vezan uz glavni mimohod i otvaranje festivala. Pripreme za otvorenje festivala započele su u 13.00 sati kada su tamburaši i cure odradili generalnu probu na glavnoj pozornici u centru grada „Centro Historico“. Samo otvorenje festivala započelo je u 18.00 sati mimohodom svih učesnika festivala glavnom ulicom Calles del Centro Historico. Mimohod je bio duljine 7 km, a pratilo ga je po procjeni organizatora između 80.000-100.000 ljudi. U samom mimohodu sudjelovalo je preko 1200 učesnika festivala. Članovi OSS Buševec nosili su u mimohodu posavske narodne nošnje. Šarenilo nošnji privlačilo je pozornost publike pa se znalo dogoditi da je netko svaki čas ušetao u povorku i želio se slikati s nama u nošnjama. Masa ljudi cijelim putem je klicala „Croatia, Croatia, peanje, peanje“. Na velikoj prekrasnoj glavnoj pozornici, u povijesnom središtu Zacatecasa Centro Historico de Zacatecas, grupe su se predstavile kratkim programom od 3 ili 4 min. Članovi OSS Buševec izveli su dio koreografije Pjesama i plesova Posavine, a puno gledalište od 5.000 ljudi je pljeskom nagradilo našu izvedbu. Nažalost za vrijeme našeg nastupa počela je padati kiša, mi smo program odradili do kraja, publika se privremeno sklonila, ali se većina vratila u gledalište čim je kiša prestala i program je nastavljen dalje prema protokolu. Sve je završilo prekrasnim vatrometom iznad centra grada.
29.srpnja 2013. Ujutro u 10 sati predsjednik i Irena (kao naš službeni prevoditelj) su odradili primanje sa delegacijom (jednim parom) u Turopoljskim nošnjama u Ministarstvu obrazovanja. Prilikom prijema izmijenjeni su prigodni darovi. U 18.00 sati članovi OSS Buševec održali su cjelovečernji koncert zajedno sa grupom iz Paname i Hidalga u Teatru del Lago (Otvorena pozornica na jezeru). Pozornica krasna kao amfiteatar, odvojena od publike jezerom, ali uvjeti za presvlačenje i ozvučenje na ovoj pozornici nisu bili ni približno idealni pa smo se odlučili izvesti samo koreografije Draganića i Splita, te glazbeni intermezzo i nekoliko pjesama.
30. srpnja 2013. U jutarnjim satima odradili smo najprije službeno zajedničko slikanje svih grupa u nošnjama i to na glavnom trgu. Prepun trg (oko 1200 izvođača) i prekrasna slika u nošnjama iz svih krajeva svijeta nikoga nije ostavila ravnodušnim. Ovo vrijeme je iskorišteno za pojedinačna slikanja i sa drugim grupama. Nakon slikanja (u 11,00h) predsjednik i Irena, te jedan par ovaj puta u Međimurskim nošnjama su odradili prijem u palači grada Zacatecasa. Već u 14,00 sati smo morali krenuti autobusom za Fresnillo zajedno sa još dva autobusa u kojima su bile grupe Pais Vasko i Verakruz. Pod jakom policijskom pratnjom uz nezaboravnu vožnju autobusom bez ograničenja brzine stigli smo do odredišta. Najprije smo posjetili drugo svetište po čudima u Meksiku posvećeno Svetom djetetu Atocha u istoimenom mjestu. Iskoristili smo priliku i nakon svetišta obišli njihovu karakterističnu tržnicu (u neposrednoj blizini) gdje smo uz razne drangulije pronašli i prave Meksičke suhe papričice i začine (naravno da smo neke i kupili). Nakon šopinga na tržnici nastavili smo put za Fresnillo – drugi po veličini grad u državi Zacatecas i najveći proizvođač prirodnog srebra na svijetu (od rude), gdje smo izveli zajednički nastup. Mi smo se odličnoj publici u velikoj dvorani kulturnog centra predstavili sa koreografijama Međimurja, Turopolja i Draganića, te glazbenim intermezzima i sa nekoliko pjesama, a svoj nastup smo završili sa izvrsnom izvedbom pjesme Moja Diridika. Nakon programa domaćini su nam pripremili večeru, na kojoj smo se sa druge dvije grupe odlično zabavili.
31.srpnja 2013. U ranim jutarnjim satima (8,00h) smo u sportskoj opremi bili spremni za odlazak na sadnju drveta. Također se jedan par trebao obući u nošnju (Turopolje). Sadnja drveta ove godine se odvijala na Sjevernim sportskim terenima, a svaka grupa je posadila drvo koje simbolizira život i zajedništvo svih prisutnih. Prije sadnje postrojavanje na igralištu i govor guvernera. Sadnju tri naša drveta smo riješili vrlo brzo jer su rupe i sadnice bile spremne, a naš zadatak je bio umetnuti sadnice i zasipati ih zemljom, te ih zalijati da se bolje prime. Nakon sadnje organizirane su nogometne utakmice svih sudionika festivala (11,00 sati). Miješane ekipe (muško-ženske) su se rasporedile na četiri terena i u grupama igrale nogomet. Svoju grupu smo prošli bez problema, u polufinalu smo igrali sa Kolumbijom i pobijedili 3:2, a u finalu koji smo skoro propustili zbog nastupa smo igrali sa Pais Vaskom i nažalost izgubili, ali biti drugi na ovako jakom međunarodnom nogometnom takmičenju nije mala stvar. Veliki pehar za drugo mjesto i medalje su zasluženo završile u Hrvatskoj. Nije to bilo sve taj dan, još smo u Teatru Fernando Calderon trebali odraditi gala koncert zajedno sa grupama iz El Salvadora i Zacatecasa. Naravno da smo svojih 30 minuta odradili odlično, a publici u kazalištu smo pokazali Posavinu, Slavonski intermezzo, Split, Draganić i nekoliko pjesama. Inače ovo kazalište je vrlo slično našem HNK u Zagrebu i prekrasno je nastupati u njemu. Ali ni to nije bilo sve, nakon ovako napornog dana čekao nas je i odlazak u disco koji je tu večer radio samo za učesnike festivala. Naravno da je mlađi dio ekipe ostao u disku do kasno u noć i da im nije bio problem zabavljati se nakon napornog dana, a oni malo umorniji su ostali u hotelu.
01. kolovoza 2013. Četvrtak ujutro smo ipak mogli malo odspavati nakon napornog dana, a za one koji su se rano ustali organizirali smo odlazak u šoping do grada. Popodne naravno opet nastup u 18,00 sati ovaj puta na Ciudadela del Arte. Prekrasan ambijent u ruševinama staroga grada i odlična akustika dozvolila nam je da u potpunosti pokažemo kakav je hrvatski folklor (jedino smo mi od svih grupa i pjevali i plesali i svirali u isto vrijeme). Odlična publika, dobro raspoloženi folkloraši, grupa iz Švicarske koja je sa nama davala program su rezultirali izvrsno izvedenim koncertom u trajanju od 45 minuta. Mi smo izveli Međimurje, Turopolje i Draganić, naravno uz nekoliko pjesama. Obradovali smo nakon nastupa i našeg tajnika CIOFF-a gosp. Ante Cukrova i izmamili mu suzu u oku, sa par rođendanskih pjesama.
02. kolovoza 2013. U jutarnjim satima Ogrankaši su razgledali grad Zacatecas i posjetili Muzej Rafael Coronel to jest Muzej maski (najveći na svijetu sa tisućama maski iz svih krajeva Meksika). U večernjim satima održali smo 90 minutni koncert zajedno sa Yucatanom i Zacatecas ENMAC-om na glavnoj pozornici u Centru Historico predstavivši se mnogobrojnoj publici njih 5000, Pjesmama i plesovima Posavine, Međimurja, Draganića. Nakon programa pozvani smo na privatnu feštu na kojoj su samo za nas svirali “Mariachi” (Mariachi je naziv za tipične meksičke glazbene skupine i glazbenike iz savezne države Jalisco. Mariachi glazba je jedna od brojnih stilova meksičke narodne glazbe, koja je regionalno vrlo raznolika. Izvan Meksika, mariachi je najpoznatija meksička glazba). Domaćini su se iskazali počastivši nas sa roštiljem, raznim drugim delicijama, tekilom i pivom, naravno i svirkom originalnih “Mariachia”. Na našu žalost fešta nije dugo potrajala jer smo u ponoć morali krenuti put našeg hotela (naredba osiguranja).
03. kolovoza 2013. Opet smo ujutro išli u grad ali smo ovaj puta najprije obišli rudnik srebra po čemu je Zacatecas nekoć bio poznat. Prekrasna izložba minerala iz cijeloga svijeta i sam rudnik u kojem je jedan dio uređen kao disko nas je oduševila. Potom smo se provozali žičarom (Teleferico) na brdo La Bufa sa kojeg se pruža predivan pogled na cijeli grad, a na vrhu brda je spomenik Pancho Villi. Poslijepodne u 18 sati (naš standardni termin za nastupe) smo nastupali u Općinskom domu kulture. Opet odlična akustika (nije nam trebao razglas), odlična publika i izvrsna izvedba Međimurja, Turopolja i Draganića. Nastupili smo sa grupom folkloraša iz Zacatecasa UAZ-a.
04. kolovoza 2013. U 10 sati održana je misa svih učesnika festivala u katedrali Basilica. Katedrala (1730.-1760.) je bogato ukrašena barokna građevina s izuzetnim pročeljem i drugim značajkama koje odražavaju apsorpciju autohtonih ideja i tehnika u rimokatoličku ikonografiju. Na zahtjev organizatora festivala Ogrankaši su izveli dvije pjesme, a imali smo čast da pjevamo na samom početku mise. Nakon mise održano je završno primanje organizatora festivala u salonu palače de Gobierno. Naš par je ovaj puta bio obučen u Splitske nošnje. Svaki učesnik festivala primio je priznanje, a grupe su dobile statuu TENAMAZTLE u srebru. Francisco Tenamaztle bio je vođa Caxcan indijanaca tijekom Mixton rata, poznatom po borbi Meksikanaca za nezavisnost. U popodnevnim satima održan je mimohod nešto kraći nego na otvaranju. Ogrankaši su se predstavili narodnom nošnjom Draganića, čije su pjesme i plesove izveli na samom zatvaranju festivala u večernjim satima. Po završetku festivala održan je veliki vatromet.
05. kolovoza 2013. Nakon povratka sa zatvaranja festivala slijedi spremanje i polazak za Mexico City. U ranim jutarnjim satima (1,30h) krenuli smo autobusom prema Mexico Cityu. Vrhunac boravka u Mexico Cityu bio je obilazak drevnog grada Teotihuacana (na koji smo stigli oko 10 sati), Piramide Sunca, Mjeseca i Pernate zmije. Naziv Teotihuacan preveden s astečkog Nahuatl jezika znači “Mjesto gdje ljudi postaju bogovima”. Teotihuacan je udaljen pedesetak kilometara od Ciudad de Mexica. To je najimpresivnija arhitektonska cjelina predasteškog doba. Veliki je misterij tko je i kada sagradio ovaj grad, kazao nam je ljubazni vodič. Tajanstvena civilizacija nije ostavila knjige ni pismo. Danas čak ne znamo kako su se zvali, kojim su jezikom govorili, niti gdje su im sahranjeni vladari. Najimpresivnija zdanja Teotihuacana su piramida Sunca, Mjeseca i Pernate zmije, te Avenija smrti – glavna ulica. Piramida Sunca je na 2.270 nadmorske visine, do vrha ima 245 stepenica i druga je piramida po veličini na svijetu (najviša je Keopsova piramida u Gizi). S vrha Piramide Sunca pruža se prekrasan pogled na čitav kompleks, Hram Quetzalcoatla (Pernate zmije), Aveniju mrtvih i Piramidu Mjeseca. Očarani ljepotom drevnoga grada u poslijepodnevnim satima krenuli smo prema centru Mexico Citya, gdje smo se smjestili u hotel San Francisko. Večeru smo imali dogovorenu kod crnogorca Dragana, tako da smo se kod njega u Ex Yu okruženju zabavili i večerali.
06. kolovoza 2013. Još jedan dan boravka u City-u nam je odlično došao da turističkim autobusom obiđemo sam centar grada, jedino nam je žao što nismo stigli posjetiti Asteški muzej. Posjetili smo i Metropolitansku katedralu Mexico Citya koja je najveća i najstarija katedrala u Americi (građena je tri stoljeća, a ima arhitektonske elemente renesanse, baroka i neoklasicizma) i sjedište je nadbiskupa Meksičke nadbiskupije. Katedrala je smještena na sjevernoj strani trga Zocalo u samom centu grada. Veliki problem je slijeganje tla pa u katedrali postoji veliki visak koji pokazuje koliko je katedrala propala i kako je nagnuta. Poslije ručka smo još posjetili svetište gospe od Guadalupe, jedno od najposjećenijih Marijanskih svetišta u svijetu. Povijest svetišta započinje 9. prosinca 1531. Gospinim ukazanjem meksičkom plemiću, Indijancu Juanu Diegu. Gospa mu se predstavila kao Djevica Marija, majka pravoga Boga, i naložila mu da ode k biskupu te mu kaže da na tom mjestu dade sagraditi crkvu. Budući da Juan Diego nije govorio španjolski, u komunikaciji s biskupom služio se prevoditeljem. Prvi izvještaji o ukazanju tako su zapisani na njegovu materinskom jeziku nahauatlu.
Povijesna priča pripovijeda da je Juan Diego uporno govorio prvom meksičkom biskupu, franjevcu Juanu de Zamaragi, kako mu se majka Božja više puta ukazala i želi da njoj u čast, sagradi kapelu na obližnjem brežuljku Cerro de Tepeyac. U namjeri da se riješi mladića, biskup je od njega zatražio neki uvjerljiv dokaz, u protivnom neka ga više ne smeta. Za nekoliko dana vratio se Diego noseći kao dokaz nekoliko “kastiljanskih” ruža koje nisu mogle cvasti u to godišnje doba (prosinac), tvrdeći da mu ih je dala Gospa kako bi ih pokazao biskupu.
Mladić je biskupu donio ruže u tunici – tilmi, i kada je rastvorio svoju tilmu, cvijeće se rasulo po podu, a tada se svima prisutnim, bilo je desetak osoba, ukazala Gospa. U tom trenutku, nebesko ukazanje, ostalo je utisnuto kao slika na gruboj tkanini odjeće u kojoj je bilo umotano cvijeće. U strahopoštovanju, zadivljen prizorom što ga je vidio, biskup je na brežuljku dao sagraditi kapelu, te je u njoj dao izložiti na štovanje sliku utisnutu na tunici Indijanca Juana Diega.
Najprije je na mjestu ukazanja, u blizini grada Mexica, sagrađena omanja crkva, dok današnje svetište Gospe Guadalupske ima dvije bazilike. Stara bazilika završena je 1709. godine, no zbog opasnosti od urušavanja ta se crkva danas ne koristi za veća okupljanja.
Godine 1976. čudotvorna slika Gospe, prenesena je u novu baziliku koja je pored stare sagrađena u modernome stilu, a može primiti do 20.000 hodočasnika. Godine 1910. papa Pio X. proglasio je Gospu Guadalupsku zaštitnicom Južne Amerike. S pravom. Naime, u nekoliko desetljeća nakon ukazanja obratilo se 8 milijuna meksičkih Asteka. Guadalupe se uz Lurd smatra najposjećenijim marijanskim svetištem na svijetu.
Na aerodrom smo krenuli u 17,00 sati, a prema Parisu smo poletjeli u 20.30 sati, u koji smo stigli drugi dan 07. kolovoza u 14,00 sati. Letjelo se na visini od 11.000m, brzinom od 1000 km/h, a vanjska temperatura je bila i do -58°C, a let je trajao malo više od 10 sati (vremenska razlika Mexico – Pariz je 7h). Slijedio je let iz Pariza za Veneciju koji je trajao 90 minuta, a u vrućoj Veneciji smo već bili oko pola 6 popodne. Naravno da nas je tamo već čekao Zlatko i naš stalni prijevoznik Vrbanac prijevoz koji nas je preko Trsta i Rijeke sigurno dovezao do Buševca u koji smo se vratili 08.08.2013. nešto poslije 1,00 sat u noći. Umorni, ali sretni i veseli što smo odradili jedno ovako veliko i prekrasno prekooceansko putovanje koje će ljudima ostati u sjećanju cijeloga života. Ovo je stvarno bila nagrada za sav trud koji ovi mladi ljudi ulažu da bi očuvali tradiciju i kulturu Hrvatskog naroda i to VOLONTERSKI.
Troškovi turneje pokriveni su sredstvima Ministarstva kulture RH, Zagrebačke županije, Zajednice kulturno umjetničkih udruga Zagrebačke županije, sredstvima Grada Velike Gorice, vlastitim sredstvima članova, sredstvima sponzora i donatora, te sredstvima KUD-a osiguranim komercijalnim nastupima.
Zahvaljujemo se svima koji su pripomogli realizaciji našega projekta. Sudjelovanjem na međunarodnom folklornom festivalu u Meksiku – Zacatecas članovi OSS Buševec nastojali su brojnim sudionicima festivala i domaćinima donijeti i prezentirati duh vlastitog naroda i njegovog kulturnog nasljeđa. Hrvatska folklorna tradicija priznata u svjetskim razmjerima i prepoznata kao jedna od najraznovrsnijih, najljepših i umjetnički najvrednijih, pa nije ni čudo da su nastupi OSS-a Buševec na festivalu u Mexicu bili pravi mamac za publiku.
Svi nastupi i događanja su slikani (preko 2000 službenih slika) i snimani (8h snimljenog materijala), a detaljno izvješće sa popratnim slikama možete pogledati na našoj Internet stranici www.oss-busevec.hr.
Predsednik OSS Buševec
Nenad Rožič (Šepinov)
Zvir:
http://www.oss-busevec.hr/
Mexican traditional musical band “TSASNA” Puebla ,Pue-MEXICO, 08:11
http://www.youtube.com/watch?v=-tLbSIPHXI0
MEDNARODNI FESTIVAL TRADICIJSKE GLAZBAL
Buševec pri Velike Gorice, miholjščaka (listopada) 2009.
Mexican traditional musical band “TSASNA”,Puebla,Pue-MEXICO (part 2), 07:40
