Zagorka II

Nigdar to nem pozabil

široke ti oči pod lasi plave

gda sem te snubil, vabil

zmrznul ti osmeha na glave.

 

A ti, spočetka v šoku glediš

some si mučala i nisi znala

kak drvena Marija tu sediš

kaj sad , teri mig bi mi dala.

 

Pak odjenput žena v tebi prodela

ona mazno trepče okicami svojim

taj lik čez serce mi se propela

i ja se ve v normalne ne brojim!

About the author

Dragutin Dubravčić

Zaljubljenik u starine, kolekcionar, numizmatičar, pisac i pjesnik... Po zanimanju kipar. Rođen u Zaprešiću, kod bake i dede. Ilustrator i slikar. Učesnik bezbrojnih likovnih kolonija. Učesnik mnogih Jutara i Večeri poezije. Izdao nekoliko knjiga pjesama...roman...povijesne knjige... od kojih na kajkavskom "Kajkavijana zgubidana". Volim putovanja i istraživanja svega novog.