Globus, br. 900, 07.03.2008.
Interview: dr Mate Kapović
Lingvist nove generacije
JEZIČNI REVOLUCIONAR PROTIV AKADEMIKA
Viši asistent Odsjeka za lingvistiku Filozofskog fakulteta, otkriva zašto je besmislena kampanja oko učenja “pravilnoga” govora u školama
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Imamo apsurdnu situaciju da radio koji se emitira samo na području Zagreba ili Splita ima voditelje koji se trude govoriti standardno, što nema smisla. Zašto se na zagrebačkim ili splitskim lokalnim televizijama ne bi govorilo zagrebačkim ili splitskim govorom?
Skandalozno je što djecu u školi optužuju da ne znaju materinji jezik: standard je bitan još samo starim rigidnim jezikoslovcima
U Norveškoj ljudi govore svojim dijalektom i u vrlo formalnim situacijama. To je po meni obrazac kojemu bi trebalo težiti.
Anglizmi su česti u reklamama, što očito prolazi u narodu jer inače reklame ne bi bile takve. Ljudi mogu negodovati oko toga, ali teško je to mijenjati zakonom (JEZIK REKLAMA)
Razgovarala: Jelena Jindra,
Snimke: Roberto Orlić i arhiv EPH
…………………..
Osim što ste politički aktivni, vi zagovarate i sociolingvistički aktivizam. Kao jezikoslovac radikalno se suprotstavljate svojim starijim kolegama odnosno autoritetima.
– U Hrvatskoj vlada dojam da se lingvisti bave samo time kako bi se trebalo pravilno govoriti iako je sam koncept «pravilnosti» u jeziku besmislen. Od jezikoslovlja se po medijima može vidjeti samo svađanje o pravopisu, galama protiv srbizama nekada, a anglizama sada, tvrdnje da Hrvati zaboravljaju svoj jezik, da ne znaju govoriti i slično. Lingvistika se zapravo bavi opisom, a ne propisom jezika.
Vi ste protiv zabrana i smatrate da u govornom jeziku nema točnoga i pogrešnoga. Znači li to da na televiziji ili radiju voditelji mogu govoriti kao doma ?
– Bitno je razlučiti dvije razine – državne i lokalne medije. Što se lokalnih tiče, imamo apsurdnu situaciju da radio koji se emitira samo na području Zagreba ili Splita ima voditelje koji se trude govoriti standardno, što nema smisla. Zašto se na zagrebačkim ili splitskim lokalnim televizijama ne bi govorilo zagrebačkim ili splitskim govorom?
Što se tiče državnih medija, recimo u Dnevniku na državnoj televiziji, trebalo bi govoriti standardnim jezikom, jer je on neutralan. Ali već bi se u zabavnim emisijama mogao naći i govorni jezik, s tim da bi se trebalo paziti da podjednako budu zastupljeni i Zagreb, i Slavonija, i Dalmacija, i Istra itd. Trenutno prevladava zagrebački govor, što nije baš u redu prema ostatku Hrvatske.
Što s anglizmima? Ne inzistiraju li upravo svi mediji danas na jeziku koji je, pogotovo u korištenju anglizama, mnogima nerazumljiv?
– Anglizmi su, primjerice, česti u reklamama, što očito prolazi u narodu jer inače reklame ne bi bile takve. Ljudi mogu negodovati oko toga, ali teško je to mijenjati zakonom. U govornom jeziku, pogotovo kod mladih ljudi, ima dosta anglizama. Ali tako je u cijelom svijetu i ne mogu se samo mediji za to kriviti. Hrvatski jezik je tu u boljem položaju od npr. njemačkog ili japanskog koji imaju puno više anglizama.
Za što se Vi točno zalažete kada govorite o jezičnoj toleranciji?
Zalažem se za normalni odnos prema jeziku. U smislu da se ne proglašava sve što je govorno jezičnom nakaradom, pogreškom, nepravilnošću. Ako u Hrvatskoj neki ljudi govore «by the way» umjesto «usput», to nije nepravilno nego je jednoostavno odlika govornog jezika određene skupine ljudi. Isto tako, ako ljudi govore «orginalan» umjesto «originalan» ili «sumlja» umjesto «sumnja», to nisu greške, nego oblici koji ne pripadaju standardnom jeziku.
Dakle, za Vas standard nije svetinja?
– Tako je. Kod nas na načelnoj razini svi jezikoslovci poštuju dijalekte i govorni jezik, ali ih ipak mnogi između redaka smatraju manje vrijednima. A to je, naravno, potpuno pogrešan stav. Sve su jezične varijante jednako vrijedne. Po meni, govorni jezik je čak vrjedniji od standarda (ako se baš mora govoriti u takvim okvirima) jer je standard velikim dijelom umjetan. A govorni jezik je pravi jezik kojim svi mi govorimo. Protivnik sam negativna odnosa prema nestandardnomu jeziku. Pogotovo u osnovnim školama gdje mnogi profesori govore učenicima «nemoj tako govoriti», «ružno govoriš», «krivo govoriš», što je skandalozno!. Nekome govoriti da nepravilno govori materinji jezik!
………………
Kako bi se trebao ujednačiti hrvatski jezik kad već standard nije svetinja?
Komunikacijska se svrha standarda često precjenjuje, pa se kao primjer navodi da se bez standarda čovjek z Brača i Zagorac ne bi razumjeli. Ali to se u praksi vrlo rijetko događa, a neke dijalekte često ne razumiju ni prvi susjedi. Da se u javnosti češće čuju dijalekti, uključujući i one teže razumljive, ljudi bi se jednostavno privikli. Kao što su se Hrvati u Jugoslaviji bili navikli na neke srpska izraze koje danas mladi ne bi razumjeli. Tako da bi se komunikacija u onakvim slučajevima mogla u načelu odvijati i bez standarda.
……………………………………
Treba li po Vašem mišljenju prevoditi filmove i knjige sa srpskog jezika?
U načelu ne, zato što, naravno, svi još razumijemo srpski jezik. Kod nekih bi knjiga svakako bilo potrebno objasniti nepoznate riječi.
A što s mladim generacijama koje ipak neće razumjeti mnoge srpske riječi, ni «bioskop», ni «hleb», ni «peškir» ?
– Ja sam odrastao u osamdesetima i sjećam se da, bez obzira na veću prisutnost srpskog jezika, nisam dugo znao što je «bioskop». Naravno da mladi danas ne razumiju takve riječi. Zbog takvih bi se stvari onda čak i mogle prevoditi, tj. prilagođavati primjerice dječje knjige, ali tu treba ići od slučaja do slučaja. Ne treba na to gledati s političke nego s praktične strane.
Cijeli članak / izvor:
http://www2.pressclip.hr/xsql/objava.xsql?oid=1104850&jezik=hr
Pretplata na «Globus»:
http://www.globus.com.hr/Marketing.aspx
